Motiv Bogorodice na prijestolju s Djetetom. Frontalni prikaz Bogorodice koja sjedi na kamenom prijestolju, pogleda spuštenog prema Djetetu s aureolom koje joj leži u krilu. Bogorodičin lik s aureolom naslanja se na draperiju zelene boje napetu preko prijestolja, u pozi molitve sa sklopljenim rukama na prsima. Dijete na krilu je olsikano trvđim konturama i tvrđom modelacijom. Iza prijestolja zlatna ornamentirana pozadina.
//
Slika Bogorodica s djetetom karakterističan je primjer venecijanskog slikarstva druge polovine 15. stoljeća. To je razdoblje kada se još vrlo snažno prepliću venecijanska bizantsko-gotička tradicija, koja se ovdje prvenstveno očituje u relativno čvrstoj, zatvorenoj i statičnoj formi, te kompozicijska rješenja zasnovana na novim promišljanjima prostora slike, odnosno linearnoj perspektivi kao osnovnom gradbenom elementu stvaranja treće dimenzije.
Premda se ne može s apsolutnom sigurnošću pripisati velikom slikaru venecijanske rane renesanse Bartolomeu Vivariniju (Murano, 1432. – prije 1499.), cijeli niz stilskih, kompozicijskih i formalnih elemenata ukazuje na njegovu neospornu blizinu, ako ne već i na samo autorstvo.
Razlog za relativno ranu dataciju (oko 1480.) leži upravo u činjenici da na ovoj Bogorodici s djetetom još uvijek nije dosegnuta stilska sinteza venecijanske slikarske tradicije i novih, ranorenesansnih elemenata, ostvarena tek u radovima Giovannija Bellinija. • The painting of Madonna and Child is a characteristic specimen of Venetian painting of the second half of the 15th century. This is a period when the Venetian and Byzantine Gothic traditions were still powerfully interwoven, primarily manifested here in the relatively strong, closed static form, and the handling of the composition based on new ideas about the space of the painting, that is on the linear perspective, basic structural element in the creation of a third dimension.
Although this cannot be ascribed with absolute certainty to the great painter of the Venetian early Renaissance Bartolomeo Vivarini (Murano, 1432 – before 1499), a number of stylistic, compositional and formal elements would suggest his immediate propinquity if not actual authorship.
The reason for the relatively early dating (about 1480) lies in the fact that in this Madonna and Child, the stylistic synthesis of the Venetian painting tradition and the new early Renaissance elements not to be achieved until the works of Giovanni Bellini has still not been attained.
