prema Lelji Dobronić: Lj. Gaj kupio je 1852. posjed koji je nazvao Mirogoj. Između 1852. i 1856. izgrađena je vila - ljetnikovac koji je naslikao 1856. Ivan Zasche. Vila je srušena 1895., na njezinom je mjestu danas mrtvačnica groblja Mirogoj.
Počeci tvrtke Etol sežu u 1928. godinu, kada je njemačka tvrtka Schimmel & Co iz Miltitza kod Leipziga osnovala svoju podružnicu u Celju (Schimmel & Co, d. z o. z., Celje), čije je sjedište bilo na Ipavčevoj cesti. Djelatnosti poduzeća uključivale su destilaciju određenog bilja za dobivanje eteričnih ulja, sastavljanje ulja, esencija, likerskih kompozicija i aroma na bazi uvoznih sirovina te distribuciju gotovih uvoznih parfemskih ulja.
Poduzeće je bilo gotovo u potpunosti u vlasništvu njemačkog kapitala, pa su ga poslijeratne vlasti 1945. godine na temelju uredbe AVNOJ-a od 21. studenog 1944. godine konfiscirale i 1946. godine osnovale državno poduzeće Tvornica eteričnih ulja Etol, Celje. Kako se proizvodni program stalno nadopunjavao i širio, postojeći prostori u Ipavčevoj ulici u Celju više nisu bili dovoljni. Stoga je početkom 1960-ih uprava tvrtke odlučila izgraditi nove tvorničke zgrade u Škofji vasi. Njihova izgradnja započela je 1964. godine, a 1969. godine sva proizvodnja preseljena je na novu lokaciju u Škofju vas. Raspadom Jugoslavije, Etol je izgubio jugoslavensko tržište, pa je tvrtka bila prisiljena potpuno preusmjeriti proizvodnju na nova tržišta u zapadnoj i istočnoj Europi. Kada je 1993. istekao ugovor s IFF-om, uprava tvrtke ga nije obnovila, odlučivši ići svojim putem. U to vrijeme započela je i privatizacija tvrtke, koja je 1995. transformirana u dioničko društvo - ETOL, Tovarna arom in éternih olja, d. d. Kasnije je tvrtka prešla u vlasništvo izraelskog kapitala.
