Svjedočanstvo Sanje Bachrach Krištofić o obiteljskoj povijesti vezanoj za ovaj medaljon:
"....pišem ti što znam o porijeklu i vlasništvu medaljona od slonovače koji sam poklonimla u MUO zbirku.
Uz pismo, tu je i dokument, Krsni list mog djeda Slavka Bachracha, rođenog u Velikoj Gorici 1899. godine.
U njemu se spominje ime i prezime moje prabake.
Ja nemam dokument o mjestu i vremenu njenog rođenja, znam joj je ime:
Olga rođena Tausig, vjenčano Bachrach.
Živjela je u Velikoj Gorici kraj Zagreba, gdje je obitelj - suprug Makso Bachrach i troje djece: Drago, Branko i Slavko - posjedovala trgovinu i pilanu.
Financijski su sudjelovali u gradnji Velikogoričkog tramvaja. Bili su pripadnici srednje klase židovskih obitelji u Gorici.
Olga i Makso su 1928. kupili zemljište u Bukovačkoj 47, Zagreb i sagradili kuću do 1930., preselili se u Zagreb.
Iz te kuće Olga i Makso su odvenedi u logor u Jasenovcu, potom u Auschwitz, gdje su i ubijeni, s ostatkom obitelji, osim sina Slavka (mog djede po tatinoj strani, Čedomila).
Kao što stoji u dokumentu, Slavko je bio kršten 1922., prije vjenčanja s katolkinjom Irenom Koković. Moj otac, Čedomil, rođen je 1924.
Na fotografijama koje su ostale od Olge, vidi se da je često nosila nakit, a po popisu nestalih stvari, koje je sastavio moj djed Slavko nakon 1945., vidi se da je posjedovala mnogo nakita.
Ovaj medaljon od bjelokosti bio je u kutijici s ostalim sitnim vrijednotama. Moja baka, Irena, mi je pričala da je bio Olgin, jedna od malo komada nakita koji nisu odneseni, jer ga je Irena dobila kao poklon prije rata."
